STOGODIŠNJA BOLNIČKA TRADICIJA

Još pred sto godina su gradske vlasti Čakovca povele akciju za gradnju bolnice. Svojom odlukom od 26.04.1874.g. odredili su postavljenje nekoliko bolesničkih kreveta u tadašnjoj ubožnici. No, stanovništvo Međimurja pristupilo je sabirnoj akciji u svibnju 1892.g. za gradnju bolnice. Grad je dao početnu sumu od 2.000 kruna i kalkulirao s još 600 kruna godišnje. Godine 1898. izašla je naredba Ministarstva unutrašnjih poslova, da svaka općina koja broji više od 3.000 stanovnika mora oformiti opću bolnicu. To je postala obveza i Čakovcu, koji, međutim, tada još nije mogao započeti gradnju bolnice, jer mu je te godine stajalo na raspolaganju samo 30.000 kruna.
Komisija za zdravstvena pitanja zauzela je stav da je Čakovcu potrebna veća bolnica i predložila da grad zatraži pomoć od župranije i od države. Tako je zatraženo da mu se isplati polovina od 16.000 kruna, koliko je kotar Čakovec uplaćivao godišnje u županijsku blagajnu na ime naknade za njegu bolesnika. Istovremeno je bilo predviđeno da grad poveća svoj polog od 2.000 na 20.000. kruna.
Vlada, međutim, odbija traženu pomoć, jer bi se ona, navodno, kosila sa zakonom, ali ipak poziva županijske vlasti da “idu na ruku” gradu; to županijsko rukovodstvo i čini, ali svoj doprinos troškovima gradnje obećava dodijeliti tek kada budu poznati ukupni troškovi. Od tada se već određenijim smjerom kreću napori za ostvarenje gradnje opće bolnice u Čakovcu.
Na putu prema mihovljanskom groblju nađeno je i pogodno gradilište koje je otkupljeno za 4.000 kruna. Međutim, u 1898.g. do gradnje bolnice ipak nije došlo, jer je prevladalo mišljenje da treba čekati tako dugo dok se skupe sredstva za veću, kompletnu bolnicu. Bio je sagrađen jedino paviljon za zarazne bolesti. Taj je paviljon 1905.g. imao posebne sobe za muške i ženske bolesnike sa 6 kreveta, kojih se broj u slučaju potrebe mogao povećati. Nadzor nad bolesnicima vodio je kotarski liječnik, a njegu bolesnika obavljao je nadzornik zgrade koji je ujedno bio i bolničar. (Podaci su uzeti iz knjige “Monografija Čakovca” koju je napisao Karoly Zrinji, profesor Učiteljske škole u Čakovcu, a objavljena je 1905.g.).
Tek nakon I. svjetskog rata došlo je do osnivanja bolnice u Čakovcu. Prema sačuvanim izvornim dokumentima, 16.12.1919.g. imenovan je dr Albin Blašić za kotarskog liječnika u Čakovcu, s time da radi na kirurškom odjelu bolnice. On je bio zadužen da adaptira zgradu grofa Festetića u bolničke svrhe. U kolovozu 1922.g. pregledala je adaptiranu zgradu posebna komisija Ministarstva zdravlja iz Beograda i naročito se pohvalno izrazila o dr Blašiću, kako je s malo sredstava suvremeno uredio bolnicu, te je dala odobrenje za početak njenog rada. Pismeni dokument o tome postoji u arhivi bolnice.
Prva operacija u čakovečkoj bolnici izvedena je 1.09.1922.g. Iz dokumenata koji postoje vidi se također da je npr. u 1924.g. dr Albin Blašić radio kao ravnatelj i primarni liječnik kirurgije, a uz njega radila su i tri liječnika stažista, dva administrativna službenika, jedan bolničar i jedna bolničarka, dva podvornika, jedna kuharica, jedna radnica u praonici, jedan bravar i jedan vrtlar.
Tadašnja bolnica još nije bila podijeljena na odjele, nego su se primali bolesnici svake vrste, a spominju se kirurški, internistički, kožno-venerički i trahomski bolesnici. Spominju se istovrsne četiri prijemne ambulante, a postojala je i rađaonica. Obavljale su se, za ono vrijeme, standardne operacije – kirurške, ginekološke i otorinolaringološke.
Između dva svjetska rata stanovništvo Međimurja je naviklo tražiti liječniku pomoć u bolnici, pa je bolnica postupno povećavala krevetni fond u staroj zgradi, a isto tako i broj liječnika i namještenika. Za vrijeme okupacije iz čakovečke su bolnice 1941.g. bili protjerani svi liječnici i namještenici koji nisu rođeni na području Međimurja. Na njihovo mjesto dolaze liječnici iz Mađarske, a dr. Mirko Brodnjak postaje ravnatelj.

Nakon oslobođenja počelo se odmah razmišljati o gradnji nove bolnice, jer je stara bila već dotrajala; no materijalnih sredstava za to nije bilo. Stanovništvo je postalo zdravstveno prosvjećenije, socijalno-zdravstveno osigurano radništvo postavljalo je veće zahtjeve za zdravstvenom zaštitom, pa je opća bolnica podijeljena na odjele, i to na kirurgiju s ginekologijom i rodilištem, interno-zarazni odjel, kožno-venerički odjel i TBC odjel. Tako podijeljena bolnica radila je od 1946. do 1955.g., kada se ginekološko-porođajni odjel odvaja od kirurgije.
Budući da se već pedesetih godina osjećao sve veći pritisak oboljelih za smještaj u bolnici, počeo se na razne načine rješavati problem smještavanja bolesnika. Tako je 1958.g. TBC odjel preseljen na Ksajpu, gdje se i sada nalazi, au staroj se zgradi na njegovom mjestu adaptirao prostor za dječji odjel, koji se ovamo uselio 1959.g.. Za ginekološko-porođajni odjel izvršene su adaptacije 1960. i 1964.g.. Novi dječji TBC odjel sagrađen je 1961. g., dok je novi interno-zarazni dojel izgrađen 1964.g., a iste godine otvoren je i ORL odjel u toj novoj zgradi.
U staroj zgradi, na mjestu zaraznog odjela, otvara se novi očni odjel. godine 1963. dovršena je zgrada za polikliničku službu, gdje se smještavaju ambulante opće medicine, te specijalističke ambulante, i to –interna, kirurška, ORL i očna ambulanta, zatim higijensko-epidemiološka služba, dispanzer za žene, služba za zaštitu zdravlja zubi, kabinet za transfuziju krvi, centralni kirurški i bakteriološki laboratorij i centralni RTG kabinet. U gradu su ostali ATD-dispanzer, antidijabetički dispanzer i školski dispanzer. 
Kako smještaj bolesnika u staroj bolničkoj zgradi više nikako nije odgovarao standardima – što se tiče kvadrature po krevetu, sanitarija, kuhinje i ostalih prostorija, pomišljalo se nadograditi jedan kat nad postojećom bolnicom. No, komisijski je ustanovljeno da je stara zgrada, zapravo, sazidana na hrastovim stupovima i da dizanje još jednoga kata nije dozvoljeno. Osim toga, stara je zgrada iznutra, radi raznih adaptacija, više puta preudešavana, i to zbog vodovoda, električne mreže, kanalizacije, itd. Uvidjevši neophodne potrebe za novom bolnicom, stručni je savjet Zdravstvenog centra predložio Skupštini općine Čakovec program za izgradnju nove bolnice do 1972. godine.

Dana 18.12.1967.godine Skupština općine Čakovec usvaja Program mjera zdravstvene zaštite za područja općine Čakovec za razdoblje od 1968. do 1972.godine.Stručni savjet Zdravstvenog centra je predložio Skupštini program izgradnje nove bolnice do 1972.godine.
Tijekom 1969.godine postavljen je zadatak Medicinskom centru Čakovec da izradi dokumentaciju za izgradnju nove bolnice. Osnovana je Stručna komisija koja je pregledala postojeći bolnički objekt. Utvrdila je da smještaj svih bolničkih odjela ne odgovara standardima, higijenskim i
sigurnosnim uvjetima, da je zgrada dotrajala i da je stoga svaka adaptacija i investicija ekonomsko-medicinski neopravdana. Rješenje za kirurški, ginekološko-porođajni, očni i dječji odjel i bolničku kuhinju trebalo je tražiti u izgradnji nove bolničke zgrade.Izrađen je predelaborat
s idejnim rješenjem i lokacijom. Dana 23.02.1970.godine Savjet Medicinskog centra Čakovec je donio odluku o izradi kompletnog građevinsko-izvedbenog elaborata. Dana 20.02.1970.godine 
Skupština Općine Čakovec donijela je odluku o raspisivanju zajma s javnim upisom za izgradnju bolnice. Upućen je apel i svim građanima Međimurja da novčanim prilozima, putem zajma, pomognu akciju.ž
Zatim je izrađen investicijski program za izgradnju bolnice. Plan je bilo izgraditi 17000 m2 vrijednosti 51.180.000 dinara, bez opreme.U razradi investicije cjelokupna izgradnja svedena je na 12.000 m2 i uvrštena je nova kotlovnica. Dana 23.10.1970.godine imenovana je komisija za
građenje nove bolnice, predsjednik je ravnatelj dr.Franjo Deban. Predračunska vrijednost iznosi 51.180.000 dinara bez opreme. Tada se krenulo sa izgradnjom prve etape. Nosioc investicije je Medicinski centar Čakovec, donijeta je odluka o zaduženju kod poslovnih banaka.
Izvedba građevinskih radova je povjerena Građevnom kombinatu “Međimurje”. 
Dana 21.11.1970.godine postavljen je kamen temeljac. Objekt je izgrađen doprinosom građana Međimurja i predan na korištenje 13.05.1973.godine. Tokom izgradnje je došlo do odstupanja 
unutar projekta radi veće iskorištenosti podrumskog dijela,smanjenja pomoćnih medicinskih jedinica u korist povećanog broja postelja i smještaja rentgenologije, čime je otpala buduća etapa
izgradnje gdje je bilo predviđeno smjestiti rentgenologiju i stanicu za hitnu pomoć. Bolnica time dobiva 330 bolesničkih postelja, 32 više od planiranog za potrebe kirurškog odjela – za traumatološke slučajeve. Izgrađena je i kotlovnica pa ukupna neto površina iznosi 12.360 m2.
Sveukupna investicijska vrijednost građevinskog dijela (47.163.183 dinara) s medicinskom i drugom opremom (11.640.290 dinara),
imovinsko pravnim rješenjima i vanjskim uređenjem (3.796.527 dinara) iznosila je 62.600.000 dinara. Ukupni broj postelja bolnice tako iznosi 478 ili 4,2 postelje na 1000 stanovnika (ranije 3,1).
Investicija je financirana: zajmom stanovništva Čakovečke općine s 5.530.762 dinara, iz budžeta Skupštine općine Čakovec 2.980.000 dinara, iz Republičkog fonda za nedovoljno razvijene krajeve 3.000.000 dinara, iz poslovnog fonda Medicinskog centra Čakovec 2.200.000 dinara, namjenskim doprinosom na bruto osobne dohotke i mirovine 18.645.403 dinara, kreditom banaka 10.500.000 dinara, komercijalnim kreditom dobavljača opreme 11.640.290 dinara i kreditom izvođača radova (GK Međimurje) 8.103.545 dinara. Kreditna sredstva iznose 48% a
bezpovratna sredstva 52%. Nakon otvorenja nove bolnice u Medicinskom centru Čakovec je radilo ukupno 745 radnika, 48% više u odnosu na 1970.godinu kada je započeto s izgradnjom. Liječnici specijalisti 39, liječnici opće medicine 62, stomatolozi 23, farmaceuti 2, ing.biokemije 4, više medicinske sestre 19, srednje medicinsko osoblje 199, bolničari 82,
visoko-stručni kadrovi 6, više i srednje administrativno osoblje 69, VKV i KV radnici 35,ostali radnici 205.
U suterenu nove bolnice su smješteni: mrtvačnica, prosektura, patohistološki i citološki laboratorij odjela patologije tehničke prostorije, garderoba. U prizemlju su smješteni: radiologija, uprava, biblioteka,
specijalističke prijemne ambulante. Na radno – medicinske prostorije hitne medicinske pomoći s pozivnom službom nadovezuje se funkcionalno stacionar traumatologije sa sobama dežurnih liječnika i osoblja službe hitne pomoći. Na prvom katu smješteni su kirurški odjeli sa središnijim operacijskom blokom, odjelom intenzivne njege i centralnom sterilizacijom.
Lokacija središnjeg operacijskog bloka na prvom katu izravno je vezana na komunikacijski vertikalni čvor, preko kojeg se dalje ostvaruje izravna veza sa službom za hitnu pomoć,
prijemnim odjeljenjem i stacionarom. Središnji operacijski blok formiran je oko pravokutnog prstenastog hodnika u koji je koncipiran širi i uži dio operacijskog bloka.
U uži dio operacijskog bloka ulazi medicinsko osoblje preko sanitarnih propusnika. Aseptičke operacijske dvorane odijeljene su od septičke, na koje se nadovezuju gipsaonica, RTG kabineti TK. Operacijske dvorane povezane su substerilizacijskim koridorom, kako bi se spriječio povratni put septičkog materijala. Svaka operacijska jedinica sastoji se od pripreme bolesnika, pranja ruku i operacijske dvorane. Na unutrašnji su hodnik užeg operacijskog bloka vezane prostorije anesteziologa, sestre instrumentarke, prostorija za vođenje operacijskog protokola, za odmor operatera, spremište aparata, evakuaciju nečistog i, kao samostalni dio, intenzivna njega s vlastitim pomoćnim prostorijama.
Cijeli je prostor središnjeg operacijskog bloka klimatiziran iz središnjeg bloka klimatizacije. U širem dijelu operacijskog bloka nalazi se centralna sterilizacija za potrebe svih službi bolnice. 
Drugi kat zauzima ginekološko-porođajni odjel s rađaonskim blokom i odjelom za nedonošćad.
Očni odjel i ORL odjel podijelili su treći kat a na četvrtom katu se smjestio dječji odjel.